U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu predstavljena je u utorak 11. veljače (2014.) knjiga Ane Došen »Istarska učiteljica – Uspomene iz Zone B«, u izdanju Naklade P.I.P. Pavičić iz Zagreba.
Predstavljajući knjigu, urednik izdanja predstavio je Anu Došen kao najstariju autoricu u Nakladi Pavičić koja je sa 93 godine života napisala knjigu. Iz sadržaja knjige vidljivo je da je učiteljica Došen svaku školu u kojoj je radila prihvaćala kao mali odgojni centar za djecu.
Književni teoretičar Joža Skok napomenuo je da je knjiga autobiografija ispričana u trećem licu, ambijentalno vezana uz Istru nakon 1945. gdje je autorica službovala kao učiteljica. Dokumentarističko tkivo knjige, temeljeno na brojnim faktografskim činjenicama, obogaćuje Anin bogati životni put. Povjesničar Franko Mirošević knjigu predstavlja kao stvarnu sliku poslijeratnog života učiteljice koja je prihvatila način života maloga istarskog sela. O knjizi su govorili i pedagog Branimir Mandeš i sama autorica.
Na naslovnoj stranici knjige je poštanska marka zračne pošte od 50 lira iz 1948. godine, tiskana u Ljubljani. Autorica je nakon 1945. radila kao učiteljica po zabačenim selima na Bujštini, dok je taj dio Istre bio u sastavu državnog provizorija Slobodnog Teritorija Trsta, tj. njegove jugoslavenske Zone B. U tom memoarskom djelu, načinjenom od niza novela, vraća se u mladenačke dane provedene u siromašnim mjestima poslijeratne Istre, u Španidigi, Kršetama, Picuparima…
Počevši od Bosonogih učitelja, nižu se naslovi Putovanje u Istru, Viktor Car i Ema, Optanti: zov prve domovine i strah od komunista i dr. Opisuje višednevno putovanje u Istru, dolazak u Španidigu, učiteljski smještaj i život u Istri koji je istodobno skučen i raskošan, zasjenjen ratnim i poratnim događajima. Kroz brojne prozne i lirske zapise Ana govori ono što vidi i zapaža, govori o smislu ljudskoga života.