Opis
Sudske su zabrane novina u soc. Jugoslaviji bile rijetke. Sve redakcije bile su pod režimskom kontrolom i do zabrana bi dolazilo samo kad bi se neka otrgla kontroli. Kontrolori su na raspolaganju imali bogat arsenal metoda za discipliniranje neposlušnih redakcija i nepoćudnih novina, od ‘drugarske kritke’ i ‘dobronamjernih upozorenja’ do personalnih intervencija i gašenja novina iz nepolitičkih, najčešće financijskih razloga. Tako je bilo i s legendarnim zagrebačkim tjednikom, Vjesnikom u srijedu, koji je prestao izlaziti za Božić 1977. (pokrenut 1952.). Formalno je ukinut iz financijskih razloga, a stvarno zbog toga što se usprotivio volji komunističke vlasti. VUS je objavio negativnu Mandićevu kritiku pjesme ‘Što bi morao komunizam’ Gorana Babića posvećene Josipu Brozu, bio optužen za ‘političku diverziju’ i kad se nije htio javno pokajati, ukinut je ‘iz financijskih razloga’. Kraj tih velikih novina, koje su u najboljim danima dosezale nakladu od 350.000 primjeraka, središnja je tema ove knjige. Njezin je autor, kao VUS-ov kazališni i književni kritičar, komentator i posljednji urednik kulturne rubrike, bio neposredni svjedok i sudionik zbivanja koja su prethodila gušenju slavnih novina.
Mnogi će njezin čitatelj biti zatečen nepoznatom jugoslavenskom i hrvatskom političkom džunglom sedamdesetih godina, u kojoj se iza kulisa beskonfliktne socijalističke zbilje vodila žestoka borba: ili se žderalo ili bivalo požderanim. Ukidanje VUS-a jedan je od poraza, za neke i pobjeda, u toj borbi.
‘Kazališni i književni kritičar VUS-a te njegov posljednji urednik kulture demistificira rad u novinama i pisanje kritika i kolumna. Demistifikacija je totalna, subjektivna i iskričava.’
D. Derk, Večernji list
