Susret s nakladnikom Josipom Pavičićem
Josip Pavičić svestrana je osoba: novinar, književnik, urednik, nakladnik, itd. Njegova izdavačka kuća Naklada Pavičić godinama objavljuje velike uspješnice i jedna je od najboljih izdavačkih kuća u Hrvatskoj. Razgovarali smo s njim o početcima izdavaštva, trenutačnim projektima i položaju hrvatskoga jezika u hrvatskom društvu
Kako bi Vas se, gospodine Pavičiću, moglo najkraće predstaviti? Što ste vi: novinar, književnik, profesor književnosti, urednik, nakladnik?
Sve i ništa od toga. Ja sam pisac koji piše u novinama, koji proizvodi književne tekstove, koji je predavao književnost i koji uređuje i izdaje knjige. Ako bolje pogledate, vidjet ćete da ni jednog od poslova kojima sam se bavio i bavim ne bi bilo da nema pisanja. Pisanje je moj glavni zanat. Prvi sam tekst objavio kad mi je bilo 10 godina, u “Bjelovarskom listu”, i otad do danas rukopisima sam napunio nekoliko velikih košara. Ima tu svega i svačega, ali teško bi se našao redak koji mi nije kljucnuo jetra. Hoću reći, jesam profesionalni pisac, ali s amaterskim zanosom.
Što vas je potaknulo na osnivanje vlastite nakladničke kuće i kako ocjenjujete recentno hrvatsko izdavaštvo?
Imam rođakinju koja je rođena i odrasla u Americi. Samo je jednom bila u Hrvatskoj, 1971. Sve ju je zanimalo i u nekoliko sam dana odgovorio na milijun njezinih pitanja, od kojih se najmanje polovica vrtjela oko biznisa. Nije se mogla načuditi kako to da se ne bavim nikakvim privatnim poslom. Dvadeset godina nakon što se moja draga Matilda vratila u Seattle, došlo je vrijeme da joj ozbiljno odgovorim i primio sam se, uza sve ostalo što se već bilo primilo mene, nakladništva. Htio sam izdavati knjige koje bih i sam volio pročitati i spremiti u svoju biblioteku. I koje bi se, k tome, mogle i prodati.
I, evo do čega sam sa svojim malim obiteljskim pogonom zvanim Naklada Pavičić dogurao. Imamo puna skladišta i prazan račun. Dobro, ne baš posve prazan, preživljavamo. Nešto se zaradi, no u svemu je bitno da smo svladali majstorluk štedljive potrošnje. Sumnjam da bi nam i jedan fakir mogao konkurirati u vje š tinama hodanja po ž aru , le ž anja na č avlima i dugotrajnog vegetiranja bez hrane , s minimalnim koli č inama vode i zraka . ^^ ak smo i u vlastitom propadanju po č eli pronalaziti inspiraciju za izdava č ke uspje š nice . Neki smo dan , primjerice , lansirali memoare č ovjeka koji je pet godina proveo na dnu Zagreba , Josipa Š egote , pod naslovom ” Besku ć nik “. No , ipak se nadam da ba š ne ć emo morati iskusiti i ono o č emu se govori u na š oj drugoj novoj knjizi , u ” Tajni stigmatizacije “. Obilje ž eni ve ć jesmo , ali prokrvarili jo š ipak nismo .
A što se recentnog hrvatskog nakladništva tiče, ono je najzdraviji segment hrvatskog gospodarstva. Nikad se u Hrvatskoj nije objavljivalo i prodavalo toliko knjiga kao danas. I dobrih i loših. Ali, nezgoda je u tome što je iz javnosti gotovo nestala kritička valorizacija, pa je pritisak neva ž nih knjiga , kompromitiranih nagrada i umi š ljenih autorskih veli č ina sve nepodno š ljiviji . Nitko vi š e i ne poku š ava č ististi te smrdljive Augijeve š tale pune svakojakog knji ž nog sme ć a . Kriti č ari , gdje ste ?
Objavili ste nekoliko knjiga o jeziku, a bili ste i hrvatski lektor na sveučilištima u Grazu i Pečuhu. Što mislite o današnjem položaju hrvatskog jezika.
Nisam sklon bilo kakvim dramatizacijama. Hrvatski je slobodan i priznat jezik. O njegovoj se sudbini odlučuje isključivo u Hrvatskoj, izvana mu ne prijeti nikakva ozbiljna opasnost. Pogibelj može doći samo iznutra, od nas samih. Hrvatski je u rukama Hrvata i samo mu oni mogu doći glave. A da se trude da mu otežaju život, trude se!
Što se trenutačno kuha u vašim izdavačkim i autorskim loncima?
Od pro š le su nam godine ostale dvije neobjavljene knjige : roman ” Afroditin grijeh ” bosanskog arheologa Envera Imamovi ć a , o doseljavanju Grka na otok Hvar i osnivanju Farosa , Staroga Grada , prije 2400 godina ; i biografija ” Tajni ž ivot slikara Vlahe Bukovca ” mladog splitskog povjesni č ara Tihomira Raj č i ć a . Te dvije knjige planiramo objaviti do ljeta , a za jesen i kraj godine pripremamo jo š pet novih naslova , me đ u kojima je i druga knjiga mog dnevnika . Iza ć i ć e pod naslovom ” Ako smo š utjeli , š to je ovo ?”, a obuhvatit ć e dnevni č ke bilje š ke iz 1973., 74. i 75. A uskoro ć e , ako bude i š lo prema planu , iza ć i i knjiga koja ć e iznenaditi sve koji me znaju kao pisca iz novina . U nakladi Dru š tva hrvatskih knji ž evnika , u Maloj knji ž nici , iza ć i ć e moja zbirka pjesama i kupleta ” Bjelovarski list “. Njezin se naslov u ovome razgovoru spominje ve ć drugi put , nimalo slu č ajno .