Opis
Čovjek koji želi doznati što misli – zapaža autor ove knjige, slovenski sveučilišni profesor prava i diplomat najvišeg ranga, dr. sc. Iztok Simoniti (r. 1948. u Ljubljani), neka piše eseje! I nek’ bude spreman na svakojaka iznenađenja! Jedno od onih koja su zatekla autora opisano je u samom naslovu, a to je spoznaja da povijest nije učiteljica života (historia est magistra vitae), kako se po gimnazijama oduvijek buba, nego ponajprije učiteljica smrti (historia est magistra mortis). Nasilna smrt i njezina zla braća – strah, uništavanje dostojanstva, mučenje – od pamtivijeka, a osobito u novijim stoljećimna, prate čovjeka kao sjenke; i pretvaraju u vlastitu sjenku. Umjesto da se učvršćuju, vrijednosti ljudskog života stalno se urušavaju. Kad će doći do preokreta?
Simoniti ne nudi nikakve formule, ali piše iz uvjerenja da će civilizacijski korak naprijed biti učinjen tek kad se do kraja shvati zločinačka bit komunizma, nacizma i fašizma kao pogubnih religija bez boga, ali i, uopće, štetnost svakog nasilnog mon(ote)izma. Ključ je u djelotvornoj suradnji svjetovne (političke) moći, koja se mora zasnivati na slobodnoj volji građana, s moćnom hijerarhijom triju najvećih monoteističkih religija: kršćanstvom, islamom i židovstvom.
Osim o smrti, izvorima zla, nesnošljivosti mon(ote)izma, mučenju, autor u 13 ogleda govori o slobodi, identitetu, vjeri i razumu i vjeri u razum, o tome zaštu su nam na vlasti potrebne žene, čemu služe intelektualci-profesionalci, a što je zadatak intelektualaca kao takvih, koje je mjesto Slavena u Europi… i o svojoj majci, ženi na kakvima počiva cijeli svijet.
‘Historia magistra mortis’ najprije je objavljena u Hrvatskoj, u vrhunskom prijevodu Živka Grudena, a tek onda u Sloveniji.