Opis
Prvak hrvatskog kazališta Dubravko Dujšin (1894.-1947.) rođen je kad je na čelo Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu došao Stjepan Miletić i kad se počeo stvarati moderni hrvatski teatar. Na miletićevskim temeljima uzdignut će se veličine koje će pozornicu pretvoriti ne samo u važnu umjetničku činjenicu, nego i u žarište društvenih zbivanja. Prije televizije i radija, dok je film još bio u povojima, kazalište je imalo važnost kakvu danas imaju televizija, radio i film zajedno. Vojnović, Begović, Krleža, Gavella… i, dakako, majstor glume Dubravko Dujšin, pojave su prema kojima su se u Zagrebu u prvoj polovici 20. st. određivale strane svijeta.
Povjesničar teatra Igor Mrduljaš u ovoj stručno-publicističkoj knjizi opisuje to doba i značenje kazališta u njemu. U središtu njegova zanimanja jest ljudska i glumačka sudbina Dubravka Dujšina, od kraja Austro-Ugarske do početka komunističke Jugoslavije. Vješto, s mnogo erudicije i umijeća, autor na uzbudljiv način rekonstruira veliku glumačku karijeru, i pod svjetlima reflektora, i u kazališnom i društvenom zakulisju.
Kad čitatelj ove knjige navečer ode u kazalište, u njemu naravno, neće naći ni Dujšina ni njegovo doba, ali će ono što nađe, svog glumca i svoje doba, mnogo bolje razumjeti.
