Opis
Ezra Ukrainčik (Beč , 1904. – Zagreb, 1968.), zagrebački Židov, ekonomist s književnim ambicijama, kao cionistički je dragovoljac od 1921. do 1924. boravio u Palestini, gdje je, radeći teške fizičke poslove, sudjelovao u izgradnji Izraela. O tom svom mladenačkom iskustvu napisao je i 1934., u izdanju zagrebačkog Jevrejskog lista, na hrvatskom jeziku, objavio memoarsko-putopisnu knjigu Erec Izrael(1921 – 1924). U njoj je, na književno relevantan i dokumentarno autentičan način, upoznao hrvatsku javnost s dramatičnim nastojanjem Židova da u pradomovini stvore svoju novu državu (Erec Izrael).
Ukrainčikovu je knjigu (koju nema ni NSK, ni biblioteka ŽOZ-a) u biblioteci autorovih sinova u Zagrebu, prikupljajući građu za antologiju židovske poezije, pronašao književni povjesničar Đuro Vidmarović i za ovo joj kritičko izdanje dodao opsežnu studiju o povijesno-kulturnom kontekstu u kojem je nastala. Izdanje je prošireno i bogatim fotodokumentacijskim materijalom o Palestini iz vremena kad je u njoj boravio Ukrainčik, što ga je Vidmarović prikupio u samom Izraelu. Dio dragocjenih ilustracija potječe iz obiteljskog arhiva Ukrain čik i javnosti nije bio poznat.
Za Židove je knjiga dragocjeno svjedočanstvo o izgradnji novog doma, za hrvatske Židove uzbudljiv dokument o odnosu njihove zajednice prema povratku u Palestinu, a za hrvatsku kulturu prvo putopisno djelo o Palestini iz pera hrvatskog Židova, koje ima svjetovni karakter. Ukrainč ikovi prethodnici, pretežno kršćanski hodočasnici, o Svetoj su zemlji pisali ponajprije s religioznom inspiracijom.
Knjiga Erec Izrael govori o velikoj temi iz novije židovske povijesti, ali iz perspektive svakodnevnog života. U njoj je privlačno, stilom koji ne zaostaje za visokim reporterskim standardima, oprimjerena univerzalna istina (koju u svojim romanima rado varira N. Fabrio) da sve što je u ljudskoj povijesti veliko počiva na krhkim, nejakim plećima «blijedog dvonošca». I da sve to povijesno veliko nerijetko nemilosrdno melje svakodnevne, pojedinačne sudbine.