Opis
Zbirka 15 književno-znanstvenih rasprava o piscima i problemima iz hrvatske književnosti, u kojima autor prati povijest naše književnosti od renesanse do 20. st. Zajedničko im je (prvo) shvaćanje književnosti kao društvenog fenomena, (drugo) uočavanje pojava koje su ostale izvan vidokruga književnih povjesničara i (treće) svijest da povijest književnosti nije statična, nego da se “neprestano mijenja pred našim očima”.
Neki od naslova su: Barokni pakao, Kamo pripada Reljkovićev Satir, Antun Kaznačić i književna tradicija, Ignjat Alojzije Brlić izdaje Palmotićevu Kristijadu, Kojoj književnoj vrsti pripada Smrt Smail-age Čengića, Ante Kovačić kao stihotvorac, Gundulić i Goran Kovačić.
Pavličićeve studije imaju dvije bitne odlike: svestranu upućenost u problem koji se istražuje i vještinu pisanja kakva se među hrvatskim književnim povjesničarima rijetko susreće. Premda nisu napisane s ambicijom da presudno utječu na postojeću predodžbu o povijesti hrvatske književnosti, one sliku o toj povijesti izoštravaju, pokazuju zašto je bavljenje njome važno i dokazuju da joj se isplati vraćati.
Osobito su vrijedna, i provokativna, Pavličićeva zapažanja o utjecaju društvenih konvencija i na autorsko oblikovanje književnog djela i na čitateljivu recepciju djela.
