Jučer (25. V. 2018.) je dvorana Novinarskog doma u Zagrebu u 12 sati na predstavljanju knjige Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“ bila prepuna uz – za ovakve skupove već poslovične ignorancije gotovo svih medija. Zanimljivo da je organizator predvidio samo sedamdesetak stolica, ali u jednom trenutku deset minuta prije početka promocije trebalo je u dvoranu donijeti još toliki broj stolica, jer nitko valjda petkom u dvanaest sati nije očekivao toliki broj zainteresiranih.
Obraćajući se nakladnik Josip Pavičić je najavio kako neće biti posebnih predstavljača, već je prezentaciju zamislio na jedan slobodniji način gdje će razgovarajući sa autorom, knjiga biti najbolje predstavljena jer će pozornost biti na piscu Igoru Vukiću.
Ta prezentacijska formula je bila vrlo uspješna i nazočni su gotovo ne osjetivši odslušali nešto više od sat vrlo sigurnog i temeljitog izlaganja uz iscrpnu argumentaciju autorovih navoda, gdje se moglo zaključiti koliko barata činjenicama iz brojnih arhivskih i drugih izvora. Zanimljiva je bila silina kvalitetnog, nadasve argumentirano iznesenog gradiva koje nekakvoj suprotstavljenoj, dobro nam znanoj lijevoj, glasnoj i malobrojnoj falangi nekako izbija volju za sudjelovanje na ovakvim skupovima. No, temperamentnog se Igora Vukića moglo vidjeti na skupovima tih apologeta bivšeg, lažljivog i nažalost zločinačkog vremena.
Autora Vukića se mora pohvaliti za vrlo kvalitetnu i uvjerljivu naraciju kada pomno odabire razne sudionike tih olovnih godina, citirajući neke živopisne prostore, sela i momente poraća, iznoseći vjerna svjedočanstva rodbine kroz predaju koja sve više zauzima svoj prostor u modernoj historiografiji. Ova će nas promocija zasigurno natjerati da pomno pratimo kako Vukićev, tako i rad „Društva“ i svih članova koji predano rade na ovom osjetljivom gradivu.