Josip Pavičić rođen je 1944. u Bjelovaru, a porijeklom je iz Like, iz Boričevca, odakle su mu roditelji morali iseliti 1941. Emotivno je vrlo snažno vezan za rodni kraj svojih predaka, pa je pripremio za tisak knjigu Dosje Boričevac – O životu nestalog sela.
Gotovo cijeli svoj život proveo je kao novinar radeći u zagrebačkim novinama Studentski list,Večernji list, Vjesnik u srijedu, Vjesnik. Najduže se zadržao u Vjesniku (1978.-1991.) Nakon novinarske karijere odlučio se za drugi poziv: lektor hrvatskog jezika u Institutu za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Grazu i na Sveučilištu Janusa Pannoniusa u Pečuhu. U tim institucijama proveo je sedam godina. Kao novinar najčešće se bavio kazališnim i književnim kritikama te jezičnom problematikom, a poznat je i kao žestok polemičar. Godine 2005. ponovo se vratio Večernjem listu gdje kao gost suradnik jednom tjedno objavljuje kolumne o raznim društvenim i kulturnim problemima. Dvije godine ranije osnovao je nakladničko poduzeće pod imenom P. I. P. Pavičić u kojem je objavio na desetke vrlo zapažanih djela, primjerice Araličine romane s ključem ili Hrvatske političke viceve Stjepana Babića.
Poezijom se bavio još od školskih dana objavljujući po raznim novinama, časopisima i zbornicima. Na kraju je sve pjesme koje je uspio sakupiti objavio u zbirci čudnog naslova: Bjelovarski list i tako sačuvao od zaborava još jedan vid svoje literarne djelatnosti. Ta je neobična zbirka podijeljena na devet nejednakih ciklusa. Neki ciklusi sadrže samo po jednu pjesmu.
Već prvi ciklus Pet pjesama o smrti iznenađuje stilom i tematikom. Tu se hladno i medicinskom preciznošću iznose tehnike ubijanja životinja. Pjesme djeluju kao prozni tekstovi razlomljeni u stihove. Senzibilniji čitatelj mogao bi se zgroziti nad hladnokrvnim ubijanjem npr. tuna uzgojenih u kavezima ili uputa na koji se sve način može ubiti ptica. Tu je i dirljiva pjesma o malim plavim leptirima koji se okupljaju na masovnim grobnicama:

U ciklusu Dvije političke rugalice okomio se na SDP Ivice Račana i na HNS Stipe Mesića i Vesne Pusić. Za razliku od većine ostalih, ove su pjesme ispjevane vezanim stihom.
Sljedeća tri ciklusa sadrže četrnaest pjesama vezanih manje-više za studentski život ili razmišljanje o aktualnim temama vremena u kojem su nastale.
U jednoj od njih oslikava se atmosfera s filmskih matineja u kinu Studentskog centra gdje su gledatelji glasno dobacivali duhovite ili vulgarne primjedbe na pojedine scene:

Ili duhovita pjesma o opsjednutosti Krležom i njegovom veličinom:

Ciklus Dvanaest samoupravnih zadire u vrijeme radničkog samoupravljanja i komunističke ideologije, gdje se karikiraju političke prilike i iznose zgode iz života radnika i seljaka:

Dvadest pjesama ciklusa Mladenačke nastalo je, kako se navodi, uglavnom 1953.i 54. To je poezija modernog izraza, psihološki intonirana često složenih i teško odgonetljivih metafora. Dotiču se univerzalnih pitanja, ali i svakidašnjih mladenačkih dosjetki i igre riječima  Zbog složene metaforičnosti ove pjesme poprimaju dublji smisao.
Ovom ciklusu blizak je i ciklus Dječačke pjesme koje kao da su nastale u glavi starca, a objavljene su većinom uBjelovarskom listu do 1962. godine. Autor je rođen i odrastao u Bjelovaru, pa otud vjerojatno i naslov cijeloj zbirci. U taj dječački ciklus uvršteno je pet pjesama: Čežnja, Sumnja, Samo još jednom, Bez naslova i Nedovršeno putovanje.

U zbirku su uvršteni i kupleti za koje autor kaže sljedeće:
„Svi su kupleti napisani sredinom devedesetih kao dio Gradišćanskohrvatskog robijaškog kabareta pod naslovom Ste čuli? koji je sastavljen prema knjizi Stjepana Babića Hrvatski politički vicevi, a s namjerom da budu izvedeni na pozornici. Radnja kabaretske igre zbiva se sedamdeset i neke u KPD-u Stara Gradiška. Zatvorenici i stražari nadmeću se u pričanju zabranjenih političkih viceva i pjevaju kuplete.“
U toj kabaretskoj igri ukupno je sedamnaest songova koje naizmjenca pjevaju sljedeći likovi:
Skupina zatvorenika: Andrija (Artuković), Dražen (Budiša), Ivan Zvonimir (Čičak), Vlado (Gotovac) i Franjo (Tuđman).
Zatvorski čuvari: Vladimir (Bakarić), Jakov (Blažević), Mika (Špiljak), Milka (Planinc) i Stipe (Šuvar).
Direktor KPD-a Josip (Broz), sekretarica Jovanka (Broz), vozač Marko (Aleksandar Ranković).
Malu ulogu Zlog Duha ima i KGB (Književnik Goran Babić).
Svi su songovi pisan vezanim stihom. Neki od njih su svojevrsne travestije pjesama naših poznatih pjesnika: Cesarića (Voćka poslije kiše), Tadijanovića (Dugo u noć), Pupačića (Dobro jutro more) i Šiška Mančetića (Blažen čas i hip)
Tako Jakov (Blažević), jedan od zatvorskih  čuvara govori Alojziju Stepincu Menčetićevu pjesmu Blažen čas i hip u stilu ličke ikavštine:

U songu Paritet koji pjevaju Ivan Zvonimir (Čičak), Marko (A.Ranković) i Josip (Broz) uzeti su politički vicevi Stjepana Babića. Čičak pjeva ovo:

Ovaj ciklus završava songom Uznička balada koji pjevaju zajedno i robijaši i čuvari.
Zbirka pjesama Bjelovarski list jednim dijelom predstavlja mladenačke preokupacije srednjoškolca i studenta pretočene u stihove krugovaških predstavnika, jednim dijelom političke satire na račun socijalističke Jugoslavije i njene vrhuške, a dotiče se i suvremene neovisne Hrvatske s izrazitim simpatijama za Tuđmanovu politiku, dok su mu manje simpatični Račan, Mesić i V. Pusić, dok jednim dijelom obuhvaća mnoštvo tema i motiva koji se dotiču najrazličitijih životnih područja.