Hrvatska književnost i hrvatski književni život oskudijevali su u mnogočemu, osim u sušici i ludilu. I jednoga i drugoga bilo je u životiopisima pisaca, a javljali su se, sušica češće, a ludilo rjeđe, i kao motivi u književnim djelima. I najnoviji roman pjesnika, prozaika, esejista, filozofa i scenarista Josipa Sanka Rabara Ludilo i obraćenje / Kako sam od poludjelog ateista postao vjernik – koji je predstavljen u srijedu 1. listopada (2014.) na tribini Društva hrvatskih književnika u Zagrebu – satkan je također na podlozi toga motiva. No za razliku od najpoznatijega takvoga poludjeloga junaka u hrvatskoj književnosti, Alekse Bitange iz romana Bitanga Janka Polića Kamova, koji suočen s krizama u životu završava u ludilu, u Rabarovu romanu rasplet je drugačiji – istaknuto je na tribini na kojoj su Rabarov roman, u izdanju Naklade Pavičić, uz voditeljicu tribine Ladu Žigo predstavili kritičar i prevoditelj Sead Muhamedagić, književni kritičar dr. sc. Vlado Vladić, urednik knjige Josip Pavičić te sam autor.
Naime u Rabarovu autobiografskom romanu, koji je pisan na osnovi vlastitoga iskustva, glavni junak, mladi intelektualac, neuspjeli zagrebački student fizike i uspjeli student filozofije i sociologije, pjesnik i esejist, također se nađe u paklu ludila, no za razliku od Kamova, koji za svoga junaka nije našao izlaz iz toga pakla, Rabar za svoga protagonista izlaz nalazi u obraćenju i vjeri u Boga. Rabarov junak dolazi u bolnicu na liječenje kao borbeni ateist koji se razbolio, a izlazi kao iskreni vjernik koji je ozdravio.
Riječ je dakle o autobiografskoj prozi, o svojevrsnom eseju-romanu koji nije fikcija već fakat. „Život je nerijetko fantastičniji od fikcionalne fantastike. Što netko proživi, originalnije je od puke literature. Riječ je o razlici i povezanosti ludila i mistike. Kao što je ludilo originalno i neslično drugim ludilima, tako je i obraćenje originalno i nije slično drugim obraćenjima. Ludilo nosi svoje osebujne poruke, tako je i obraćenje originalno u svojoj poruci” – kaže, među ostalim, sam autor o svojoj romansiranoj biografiji.
Riječ je o vrlo svježem, zanatski dotjeranom, izazovnom književnom djelu koje je u tematskom i estetsko-filozofskom smislu jedinstven tekst u hrvatskoj prozi, kao što je i sam autor, samozatajan kakav već jest i medijski neeksponiran kao mnogi njegovi kolege, jedinstvena pojava u hrvatskoj književnosti.