Stanislav Janović | Knjižara Pavičić https://naklada-pavicic.hr WebShop Thu, 09 May 2024 08:30:33 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=6.9.1 Tito na Golom otoku https://naklada-pavicic.hr/trgovina/tito-na-golom-otoku/ Wed, 13 Mar 2024 09:10:12 +0000 https://naklada-pavicic.hr/?post_type=product&p=24569 Stanislav Janović (r. u Bogdašiću, općina Tivat, Crna Gora, 1931.), liječnik, politički emigrant, na početku devedesetih organizator prohrvatskih manifestacija u Njemačkoj i zastupnik u Hrvatskom saboru, kao zagrebački student medicine sudjelovao je pedesetih godina u osnivanju i radu ilegalnog studentskog kružoka “Hrvatski pokret otpora”. Zajedno s kolegama Jakšom Kušanom, Ivom Kujundžićem, Zorkom Bolfek, Branimirom Donatom (građanskog imena Tvrtko Zane) i još nekima povjerovao je da je politički otpor represivnom jugoslavenskom režimu moguć. Naivne zagrebačke studente ohrabrila su revolucionarna zbivanja u Poljskoj i Mađarskoj. Prošli su onako kako su u to vrijeme prolazili svi buntovnici u zemljama Istočnog Zimskog Carstva: otkriveni su, pohapšeni i poslani na robiju (Kušan je uspio pobjeći). Janović je dobio četiri godine. Odslužio ih je od 1957. do 1961. u Staroj Gradiški i na Golom otoku, zloglasnim tamnicama za političke kažnjenike. Osobito okrutan bio je logorski sustav Goli otok, ne samo zbog fizičkog mučenja, nego, još više, zbog izopačenog programa “preodgoja” nesretnih utamničenika, što su ga pod kontrolom uprave logora provodili sami logoraši. Mučenje duša ljudi bilo je tako strašno da je jedan od zatvorenika, koji je bio zatočenik i ustaškog logora Jasenovac, poznati liječnik dr. Nikola Nikolić, rekao: “Jasenovac je bio podnošljiviji od Gologa.” Da se ne zna kad je Orwell napiso “1984.”, moglo bi se pomisliti da ga je inspirirao Titov Goli otok!

O toj biografskoj činjenici, koja mu je odredila cijeli život, Janović piše u ovoj svojoj memoarskoj knjizi, Tito na Golom otoku. Ona jest središnja tema knjige, ali ne i jedina. Memoarist se prisjeća djetinjstva provedenog u “hrvatskom mikrokozmosu” na granici, u Boki kotorskoj, uoči i za vrijeme II. svjet. rata. Iz perspektive pripovjedača sa 80 godina i pet-šest država na leđima, najviše se bavi mijenama. Mijenjali su se okupatori, odore, oslobodioci, vlasti… a sve su te mijene najprije i najviše pogađale ljude koji su na njih mogli najmanje utjecati.

U završnom dijelu knjige autor se bavi emigrantskim životom u Njemačkoj, u kojoj je kao u egzilu boravio do početka devedesetih, a u kojoj dio godine i danas živi. Na osnovi svojih iskustava, susreta i proučene literature, razmatra teme o karakteru zapadne demokracije, odnosa Hrvatske prema Zapadu i Zapada prema Hrvatskoj. Vrlo su vrijedne i njegove uspomene na prve susrete s hrvatskim političarima u Njemačkoj, kao i na sudjelovanje u političkom životu Hrvatske u njezinu prvom desetljeću.

Knjiga je ilustrirana fotografijama i faksimilima dokumenata.

]]>