Njegov roman pripada zabačenoj tradiciji tzv. hrvatske književne naive: Janko Matko; Stjepan Kovačić: Svi su plakali, Što se pod Žumberkom zbilo polovinom 19. stoljeća; Romano Mrkić: Taksist od Münchena. Napisan je kao “istinita priča” o sudbini ličke, seljačko-obrtničke obitelji Račić od početka 20. st. do Domovinskog rata. Komponiran je pregledno, a ispričan je vrlo sređenim i slikovitim jezikom koji ponekad, osobito u vrlo živim dijalozima, podsjeća na Milu Budaka. Junaci romana jednostavni su ljudi koje život vodi kroz mnoga mala i velika iskušenja. Zapravo, ne događa im se ništa što se ne događa i mnogim drugim ljudima, ali je ipak sve što im se događa vrlo uzbudljivo, iznenađujuće, smiješno i tragično. A to je zbog toga što Račić jednostavno umije pripovijedati, i to načinom na koji su nekad pripovijedali najbolji usmeni pripovjedači.
Roman je Račić ispripovjedio sam, a u jezičnom dotjerivanju pomogao mu je ugledni hrvatski intelektualac koji je želio ostati anoniman.

Ličani izlaze u Književnoj biblioteci u godini kad Naklada Pavičić obilježava svojih prvih deset godina (1994. – 2004.). Javnosti su prvi put predstavljeni u Gospiću (17. veljače 2004.), na mjestu na kojem se zbiva i veći dio romaneskne radnje.