Autor Frankfurtske veze proslavio se kao kazališni redatelj, a na samom početku Domovinskog rata prihvatio se puške i bio među organizatorima obrane male, ali prevažne Sunje na Savi. Po povratku s fronte pridružio se skupini intelektualaca, koja je stvarala hrvatsku obavještajnu službu i nekoliko je godina vodio njezine ogranke za inozemstvo. Svoj roman napisao je, kao i spomenti slavni autori, na osnovi događaja u kojima je i sam bio protagonist.

U Međimorčevoj špijunskoj priči riječ je o tajnom ratu hrvatskih i srpskih obavještajaca, a počinje telefonskim pozivom iz Frankfurta u zagrebačko sjedište HIS-a, gdje je glavni junak Mihovil jedan od šefova. Tajanstvena osoba koja se predstavlja kao Vladimir nudi, na srpskom jeziku, informaciju vrijednu milijun dolara…

Radnja je vrlo razvedena, a događa se u prvoj polovici devedesetih godinana na mnogim lokacijama: od Zagreba i okupiranih područja Hrvatske do Njemačke, BiH, Austrije, Ukrajine… U njoj sudjeluju krimilaci, polusvijet… i profesionalni obavještajci iz američkih, njemačkih, ruskih, jugoslavenskih i drugih tajnih policija. Zbiva se u «gluhim sobama», po banijskim šumama i ruskim cestama, u luksuznim europskim hotelima, na Frankfurtskom sajmu knjiga, po elitnim okupljalištima i u obavještajnom i kriminalnom podzemlju europskih metropola. Bogataši, lijepe žene i leševi njezin su obvezatni prilog.

Pusac u romanu bira jednu od najosjetljivijih tema iz povijesti hrvatske kolektivne svijesti, a to je odnos Hrvata i Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata i holokausta. O toj je temi hrvatska književnost (beletristika) uglavnom glasno šutjela, pa roman i stoga ima posebno značenje. Hoće li mu ta činjenica odmoći ili pomoći, tek će se vidjeti, no da će mu njegova literarna izazovnost osigurati nemali odjek, u to nema sumnje.

Roman se sastoji od dvaju fabulativnih krugova. Prvi se zasniva na odnosu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i zagrebačkog nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera, odnosno na Stepinčevu nastojanju da spasi što više židovskih života. U drugom je krugu ljubavna priča dvoje mladih Zagrepčana, Rahele i Tomislava, njihovo skrivanje i pustolovni bijeg iz Zagreba. Ta se dva kruga u mnogo čemu preklapaju, jer mladi par pripada različitim vjerskim zajednicama, a i utočište i pomoć u bijegu dobiva na Kaptolu.

Osim Stepinca i Freibergera, Presvijetlog i Rabina, u romanu se javljaju i druge povijesne osobe, među kojima se izdvajaju Ante Pavelić i Heinrich Himmler. Oni u jednom od najopsežnijih poglavlja romana, u svibnju 1943., u Banskim dvorima na Gornjem gradu, vode zanimljivu i šokantnu konverzaciju, koja izvrsno opisuje stanje stvari u tadašnjoj hrvatskoj državi.

U pisanju romana autor se oslonio na maštu i nesumnjivu spisateljsku vještinu, ali i na povijesne izvore, dokumente i svjedočenja osoba koje su sudjelovale u dugađajima koji su podloga romaneskne radnje. Osobito mu je dragocjen izvor bila rukopisna memoarska knjiga dr. Amiela Shomronyja, koji je bio tajnik rabina Freibergera i njegova veza s nadbiskupom Stepincem. Kad se poslije Drugog rata sudilo nadbiskupu Stepincu, Shomrony se ponudio za svjedoka u Stepinčevu korist. Komunističke su mu vlasti odgovorile da njegovo svjedočenje ne prihvaćaju, a ako se svjedok ipak pojavi u Zagrebu, da mu ne garantiraju sigurnost. To onemogućeno svjedočenje bilo je Međimorcu glavni motiv da napiše Presvijetlog i Rabina .