Iz autorova pogovora:
„Lica izvođača mog satiričnog igrokaza izvedena su prema zbiljskim (nedužnim) modelima iz javnog političkog života, a mnogo dosljednije prema njihovim više ili manje netočnim inkarnacijama u hrvatskoj političkoj mitologiji. I bilo bi ih pogrešno izjednačavati s konkretnim građanskim biografijama. Osobe koje sudjeluju u zbivanjima na pozornici nemaju OIB i prestaju postojati kad se spusti zastor ili zaklopi knjiga.“

Dossier Boričevac, urednika (i jednog od autora) Josipa Pavičića (r. 1944. u Bjelovaru, u obitelji podrijetlom iz Boričevca), prva je knjiga u kojoj se otvoreno, bez uvijanja, obuhvatno i činjenično, iz povijesne i ljudske perspektive, kroz priču i sjećanje, progovara o sudbini sela Boričevca, o životu u selu i okolnostima u kojima je selo, zajedno sa svojom župom Male Gospe, nestalo u ljeto 1941., kada su selo zapalili i sve župljane, nedužne i nenaoružane seljane, zauvijek protjerali (neke i pobili) srpskiustanici (kako su sami sebe nazivali) s kokardama i ponekom crvenom zvijezdom petokrakom na kapama te bez ikakvih oznaka, ako se u oznake ne računa mržnja, dakle, četnici, komunisti i razjarena rulja (što nisu razdvojene skupine).

Prvi se put na sustavan način osvjetljava naličje događaja koji su u Jugoslaviji 45 godina prikazivani i slavljeni kao “ustanak naroda Hrvatske protiv fašizma”, premda su u svojoj srži bili antihrvatski i antiljudski. Znali smo da je bilo teško biti Boričevljanin, rekao je u Boričevcu biskup Bogović; sada se iz ove knjige napokon vidi kako je to uistinu bilo – prije progona, kako se i zašto progon dogodio i kako se živjelo i živi u progonstvu.

Tekstove o Boričevcu i boričevačkom kraju – rasprave, uspomene, priče, kronologije, zapise, polemike, komentare, popise stradalih, propovijedi, peticije, govore – napisali su povjesničari i publicisti, sudionici zbivanja, sami Boričevljani, njihovi prijatelji i potomci, na osnovi povijesnih izvora i svjedočenja roditelja i djedova, a to su, uz druge, dr. Zlatko Begonja, dr. Mile Bogović, Hrvoje Dečak, dr. Zdravko Dizdar, Ana Došen, Dane Ivezić, Marija i Milkan Krpan, Abaz Mušeta, Marija Mužević, Ivan, Josip, Jure Juko, Krešimir, Marko, Martin Maran i Mile Pavičić, Ana Tomljenović, Nikola Vidaković Nikac…

Knjiga je ilustrirana sa 400-tinjak fotografija i faksimila, kompletno je tiskana u boji i ima razdjelnu traku u obliku hr. trobojke.

Prvi je put javnosti predstavljena 27. srpnja 2012., u 12.00 h, u Novinarskom domu u Zagrebu.