Pisac je rođen 1992. u Zagrebu, književni je znalac s diplomom zagrebačkog Filozofskog fakulteta, već iskusni kritičar, esejist, polemičar matoševskih korijena, sudionik debate u gledanoj tjednoj emisiji Hrvatske televizije Peti dan.

Sladoled mu je prva knjiga, a napisao ju je i sastavio tako da se može čitati i kao korisna hrestomatija i kao savjesna inventura ostvarenih i neostvarenih težnji hrvatske nacije od kralja Tomislava i Ante Starčevića do Franje Tuđmana i Zlatka Hasanbegovića, u godini kad ta nacija slavi tisuću stotu obljetnicu svog Kraljevstva. Sve na osnovi argumentiranih i, što je u namrgođenoj hrvatskoj političkoj publicistici rijetkost, zabavnih analiza objavljenih u ozbiljnim hrvatskim medijima (da, ima i takvih).

Tko ovu knjigu ipak ne pročita, mora se pomiriti s činjenicom da neće znati tko će u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj s kim i o čemu žučljivo raspravljati: Hrvati bliskoistočnog podrijetla o partizanima i ustašama ili partizani i ustaše o Hrvatima bliskoistočnog podrijetla.

Presvlaku knjige kreirao je stalni suradnik Naklade Pavičić, genijalni grafičar Mario Jurjević.

I, da, nakon ove knjiga, zapravo, s njom, više nitko ne može reći da suvremena hrvatska politička desnica oskudijeva u ozbiljnim programskim vrelima. I čuditi se što hrvatska publika, u stotinama tisuća, hrli na koncerte ozloglašenog pjevača.

Dok je u prvoj, Radni logor Jasenovac (2018.), na sažet način, bez ikakva preskakivanja, obrađeno sve do čega se o jasenovačkom logoru u dokumentima sačuvanima u hrvatskim (i drugim) arhivima, u izvornim sjećanjima bivših logoraša te publicističkoj i znanstvenoj literaturi moglo doći, a u drugoj se, Jasenovac iz dana u dan – kronologija (2019.), u žarištu autorove pozornosti našla logorska svakodnevica s bezbroj iznenađujućih pojedinosti o životu s one strane zida, u ovom se, trećem dijelu trilogije, Povijest brojeva o Jasenovcu, njezin autor gotovo isključivo bavi mjestom što su ga u arhitekturi crnog mita o Jasenovcu imali i imaju brojevi.

Ne samo izmišljeni brojevi o žrtvama, kakvi o Jasenovcu dominiraju, nego i stvarni brojevi o životu s one strane logorskog zida, kakvi se pomalo probijaju na svjetlo dana.

Autor daje i svoju procjenu o broju zatočenika koji nisu izašli iz logora, uz upozorenje da to nisu konačni brojevi.