Veći je dio znanstveničke karijere proveo na terenu, kao sudionik arheoloških ekspedicija po mnogim zakutcima svijeta. Za vrijeme rata bio je u Sarajevu, gdje je godine 1992. iz zapaljenog Zemaljskog muzeja, kojemu je bio ravnatelj, spasio znamenitu židovsku rukopisnu knjigu, Hagadu. Kao školovani arheolog suprotstavio se diletantskim mistifikacijama oko tobožnjih piramida u Visokom. Usavršavao se na Rimskom sveučilištu, a sada je redoviti profesor starog vijeka i arheologije. Objavio je brojne studije, najviše iz antičke povijesti. Među inim hrvatskim antičkim temama proučavao je i Starogradsko polje na Hvaru koje potječe iz doba grčke kolonizacije. Tako je i došao na ideju da o vremenu doseljavanja Grka na Hvar prije gotovo 2.400 godina napiše povijesni roman.

U fabulativnom je zametku romana Afroditin grijeh ljubavna priča, ali je njegov veći dio literarna rekonstrukcija doseljavanja Grka s otoka Parosa u Egeju na Hvar u Jadranu i utemeljenja novog grada, Farosa (Staroga Grada), 4. godine 98. olimpijade (384. pr. Kr.), najstarijeg kontinuirano naseljenog grada u Hrvatskoj.

Imamovićev roman pozitivno je ocijenio i naš profesor stilistike dr. Krunoslav Pranjić, koji o njemu među ostalim kaže: Vrline teksture brojne su: nenametljive su, nezaobilazne asocijacije na planetarnu suvremenost: rasnu nesnošljivost, ratove ‘do istrage naše ili vaše’, ekonomske insuficijencije zbog razvojne neravnomjernosti, sukog civilnosti i barbarstva… ali i svugdašnje i svagdašnje nježne ljubavi-bez ‘hepienda’, bez sladunjavosti i bez patetike.

Faros/Stari Grad ima svoje stare i nove pripovjedače, ali još nitko nije literarizirao sam njegov antički početak. Tek sad se može reći da je Stari Grad uistinu star 2.400 godina.