Napisala je niz beletrističkih knjiga o stradanju rodnoga sela u ljeto 1941. od tzv. ustanika (To je bilo onda, Lari i Penati…), a u ovim se memoarima vraća mladenačkim danima provedenima u siromašnim selima i gradićima poslijeratne Istre, u Španidigi, Kršetama, Picudarima, Bujama… Život koji je učiteljica Ana našla u Istri lijep je, istodobno i skučen i raskošan, pun elana, ali i zasjenjen događajima koji otkrivaju i tamnu stranu. Ratne i poratne nesreće nisu opća mjesta, nego sudbine iz susjedstva i razreda istarske učiteljice (partizanska likvidacija majke osmero djece, odlazak optanata). Ipak u zapisima iz Zone B prevladava vedrina; duhoviti su, a kad se najviše približe stvarnosti – i nestvarni. Jelo se, primjerice, sve što trči, pliva, puže i leti, pa i ježevi, ali samo ujesen, kad su bili debeli. Opis pripremanja jela od ježa pravi je horor! Baš kao što je fantastičan prikaz nekih političkih događaja, recimo prvomajske proslave u Trstu 1948., na kojoj na izmišljene Istrane prave bombe bacaju nepostojeći Talijani!

A. Došen bila je i autorica vrlo slušanih i čitanih pučkih dijaloga istarskih nonića, Jurine i Franine. Uskoro će napuniti 94 godine, no u pripovijedanju je svježija od mnogih daleko mlađih pisaca.